Mali Marko je taman obavio nuždu u klozetu i pustio vodu, kad je uz šum vode čuo neke zvuke, veoma neobične za takvu situaciju. Spustivši glavu ka šolji, osluškivao je pesmu koja je odjekivala:
"Haj-ho haj-ho,
Postoje u našim životima takozvane sporedne stvari koje su taman toliko sporedne da kad god ih se setimo, osetimo svuda po telu ono lagano strujanje adrenalina iz naših nadbubrega. Ja tako regujem na reč: FLIPER!
I kolika praznina nastaje gubitkom ovakvog čoveka?
Neka mu je večna slava.
Čitam vesti, čitam, gledam, osluškujem, pa čak i beležim. Neke uobičajene stvari iz života pamtim. Posmatram, da, posmatram. Motrim. Izolovan sam, a kao da sam sklonjen. Opet, sveprisutan sam. Umem o svemu ponešto da kažem. Neupadljiv sam i delujem beskrajno naivno. Putujem, tu i tamo, prepričavam, smejem se i radujem. Padne tu i poneka sahrana, izjava saučešća, i prekrstim se, poljubim sveću i zapalim je. Nema me na mestima za eksponiranje, a ako baš sudbina ište moje pojavljivanje na tim javnim mestima, onda gledam da sam izvan te ekipe i da izgledam naivno, mirno i zalutalo.
Bilo je to pre nekih mesec dana, kada je Kukusigameni Girl (pogađate, moja ćerka od 17 godina), došla i rekla da njen dečko M. ima bend. Pa dobro, šta je to mene briga što dečko ima bend?! Osim što sam i ja imao bend i što sam po ceo dan svirao. “Lepo, lepo”, rekao sam i da bih izgledao zainteresovano upitao: “A šta sviraju?” I ona, kao iz topa opali: “Ska!” Ska? Sećate se da sam pisao blog o Ska muzici?
Ugasila su se velika svetla u sportskoj hali. Prozukli glas je sa zvučnika najavio ulazak aktera današnjeg boks meča, poslednjeg u nizu za to veče. Iz mraka su se, osvetljeni jakim snopom svetla, pojavile kapuljače ispod kojih se skrivao strah, nada i Ego, ovaj poslednji zamišljen kod obojice aktera, da li da se uključim ili isključim?!
„U desnom uglu Mister D, nepobedivi, nokaut borac, do sada nepobeđen od kada je jednom pobedio, a u levom
(Pogled iz mrtvog ugla ... iliti kako se andergraund uselio u skupocjene vile ...)
Moj dragi gost danas je docsumann.
Začet kao hibridno nedonošče likovnih andergraund scena kasnih 70-tih prošlog vijeka u Los Anđelesu, od kojih i dan danas vuče taj prljavi distorzirani pozadinski šum, LOWBROW se vremenom, iako u vječitom gardu sa oficijelnom akademskom
Svaki film počiva na nekoj ideji, nekoj originalnoj priči ili više puta ispričanoj ili... Da ne dužim. Ovaj blog je o tome na koji način se ovde, u Srbiji, realizuje scenario koji ste napisali ili ćete ga tek napisati. Hajde, podrazumevaćemo da imate već fino ispoliran scenario, da su prepravke tog scenarija moguće jedino iz nekih produkcionih razloga, zbog visine budžeta ili kreativnog postupka režisera budućeg filma.
Poštovani,
Petar Petrović je bio Četnik za vreme Drugog svetskog rata.
Ne. Petar Petrović je bio Partizan za vreme Drugog svetskog rata.
Ne. Petar Petrović je bio Ustaša za vreme Drugog svetskog rata, a zato što nije bio Hrvat, izbacili su ga posle par meseci i naterali ga trči unatraške do nekog malog sela u Bosni.
Ne. Petar Petrović je bio u logoru u Nemačkoj. Zarobljen kao vojnik za vreme „Aprilskog rata“.