Rano jutro, dolazak voza u Bazilikatu, Italija
Stižem u kamp, kasnim jedan dan. Ostali su stigli juče. Niko me ne čeka, vikend je,rano jutro. Okrećem broj, niko mi se ne javlja. Neki čovek na stanici se nudi da mi pomogne. Ispijamo jedan espreso s nogu i krećemo. Kamp je negde u planini, on bi mogao da zna gde, iz tog kraja je. Ostavljamo grad iza sebe. Što više zadiremo u brdo, ja sve više postajem svesna svoje gluposti. Napuštam grad u kome nikog ne znam, sedim u kolima sa čovekom koga ne poznajem koji me vozi ne znam ni ja gde.Smišljam
"I am the passenger
And I ride and I ride
I ride through the citys backside
I see the stars come out of the sky...."
Tokom proteklih par godina sam slala mailove svojim prijateljima o raznim zanimljivim i manje zanimljivim stvarima koje su mi se dešavale dok sam radila kao stjuardesa. Interesantno je šta sve ljudi "smatraju" dok lete avionom. Ljudi najrazličitijih profila, od onih koji misle da su se ukrcali na leteći McDonalds i naručuju pomfrit, do onih koji se osećaju posebnim među