Povučen završni račun za 2008.
1. decembar 2009. | 12:42 | Izvor: Beta
Beograd -- Vlada Srbije je povukla iz skupštinske procedure završni račun republickog budžeta za 2008. godinu, rekla je predsednica Skupštine Slavica Đukić-Dejanović.
....................................
- mama, mozemo li nekad da odemo u srbiju?
Gost autor Tsunade
Postoji jedan momenat u životu kada čovek shvati da ne mora da ide kod mame na ručak.
- a gde je ta izložba?
- zovi ga
Nekad nije bilo uvreda za nekog reći da je ekspert u svojoj oblasti. Sve do masovne upotrebe te reči u jeftinoj politizaciji koja je rezultirala stvaranjem interesne grupacije G17+ (sad poznatije kao URS). Slično je i sa reformamama. One su obeležavale nešto što je ovom društvu (skoro pa u svim segmentima) potrebno ali se ne dešava iz raznih razloga. Izgovori su se kretali od nepostojanja političke volje do uzaludne potrage za vođom (izvinjavam se - Vođom) koji će reforme osmisliti, sprovesti i reformisano društvo ponuditi na dalje korišćenje. Ali reforme u Srbiji jednostavno nije bilo (sem po neke Reform torte) ali to nije sprečilo Mišu Brkića da proglasi kraj reformi, trijumf restauracije a i da sahrani reformatore koji su časno pokušali ali ih je zla koalicija ("kuka i motika" ili preciznije "paraziti rođeni u socijalizmu") savladala.
ok, naravno da potpisujem ali da ne bi baš sve bilo baš potpuno isto, pa time i postalo neprimetno, proširujem ponudu:
Ako za trenutak i pretpostavimo da su Vučićeve namere da promeni Srbiju na bolje sasvim iskrene izvesna doza zbunjenosti nam je suđena. Jer ako su mu namere iskrene postoji li ikakvo logično obrazloženje za potpuno odsustvo bilo kakvog postupka u smeru poboljšljanja?
Čitamo ovih dana Ćopića: Magareće godine, sad smo na pola Orlova... Lepa i snažna literatura pobeđuje čak i svu nespremnost na napor čitanja, nepor koji su generacije zagledane u brze slike na ekranima često nespremne da voljno ulože. Ali magija priče mu jednostavno nije dala ni najmanju šansu da je ignoriše. Zavela ga je neprimetno i potpuno obuzela. Silovit rafal emocija, raspoloženje koje se menja od smeha do suza, na kraju uvek ostane ta tuga kako i zašto se knjiga završila tako brzo a kad je počinjao nije mogao verovati da će je ikad završiti, da neće hteti da zaspi pre nego pročita još jedno poglavlje... i još jedno... i još jedno...