Kada mi je, moj omiljeni bloger i clan moje VIP liste, nezavisni i slobodoumni borac za demokratiju i slobodu (valjda samo u Srbiji), podmetnuo u nekoj polemici na blogu drogu, kako bi odbranio lik i delo velikog nam vodje, bio sam iskreno zatecen. Mislio sam covjeku se omaklo. Nije dobro procitao. Istovremeno, javljaju mi neke njegove kolege da je to svjesno ucinio jer, kako mi kazu, "kopa nogama i rukama kod Mila da udje u kabinet"! Ja ni tada nijesam vjerovao. Zasto bi mu bilo vazno da na mom blogu kupi poene za Milesov kabinet!? Odbacim sugestiju kao zlobni komentar zavidljivog kolege. Ali,
Opet se miješam u vaše unutrašnje stvari. Iako dobro znam da je Srbija jedna suverena država, s Kosovom i Metohijom u svom sastavu. I Rezulucijom SB 1244 u svom srcu. Šalim se naravno. Ovo za Kosovo. Ali, ne bih o Tačiju i Koštinici ovog puta. Zanima me Čeda! Jovanović. Predsjednički kanidat.
Odmah da pripremim sve one koji se usude da pročitaju
Nikada neću zaboraviti suze malog Etjena, rođenog prije 6 godina u Londonu. Kingstone hospital, rekao mi je samo par dana ranije kada smo se upoznali. Etjen, od oca Radža i majke Kam. Porijeklom Indus, i na to mi je, prilikom upoznavanja, skrenuo pažnju. Mjesto boravka London, Richmond park. Kasnije ću saznati
Slažem se s Koštunicom, a tek sa Tadićem, da je srpski plivač američkog državljanstva izložen nepravednim i ničim zasluženim sankcijama u Holandiji. Ne čudi od zemlje „lala“ kada zarad njenih takodje nepravednih sankcija Srbija nije u januaru mogla da potpiše Sporazum o stabilizaciji i predruživanju sa EU. Tada nijesu imali razumijevanja
Ne znam da li ste čuli ili pročitali, ali protekle nedjelje na rimskom aerodromu uhapšen je jedan crnogorski zvaničnik. Rim je posljednjih godina često emitovao poruke koje su sumnjičile dobar dio vladajuće nomenklature za razna udruživanja, ali uglavnom kriminalna, ne i ratna. Ovog puta vječni grad se oglasio povodom zločinačkog ratnog poduhvata. Nije, dakle, uhapšen Milo Đukanović (45), političar, već Ilija Brčić (56), kapetan. Postupajući po Interpolovoj potjernici koju je za ovim oficirom, sada crnogorske vojske, raspisala Hrvatska, talijanska policija je na “Fjumićinu”,
Evo i mene na blogu 92-ojke. Negdje u dalekoj Gvatemali, u čarobnoj Antigvi, čija španska arhitektura stotinama godina odolijeva što revolucionarima, što velikim vodjama , što u moderno doba onome što se na ovim prostorima zove građevinska mafija, Veran me lomio da se prihvatim tog odgovornog zadatka. Onda me, po povratku, preuzeo Dejan Restak, a dotukla Vesna Dozet. I tako sam ja, iz lijepe naše, viva vero patrije, došao u vaše dvorište. Kao veliki brat. Imate pravo da me odmah izbacite, a čak i ako me duže zadržite, da ne kažem do kraja (Velikog brata), unaprijed se odričem
Lud je grad taj Berlin. Glavna ulica se zove Unter den linden. Pod lipama. Umjesto Getea ili Direra, Fridriha II ili Bizmarka, umjesto Kanta ili mog favorita Baha, glavna ulica je ponijela ime tamo nekih lipa. Koje i dalje ponosno stoje i mirišu. I cekaju našeg Mugija. Da ih posijece. Kao što je Katalonac, mag operske režije Kaiksto Bieito, isjekao Armidu, poznatu
Ovo nije priča o 12. martu.
Nije ni priča o tome zašto je ubijen premijer Đinđić.
Još manje je priča na temu zašto je, u jednom trenutku, Srbija između Đinđića i Legija izabrala ovog drugog. I poslušala Tijanića: “Ako Đinđić preživi, Srbija neće”. Suviše su to bolne i još uvijek svježe rane da bi neko sa strane kopao po njima. (Zato, oprostite).
Ovo nije priča ni o onom što je uslijedilo nakon 12. marta. Jedini moj komentar bi bio – živjela “Sablja”!
Ovo je u stvari priča o nama. Da li se Crna Gora danas nalazi