2017-12-02 22:38:24
Eksperimenti u blogovanju| Život

O svađama

selica_nena RSS / 02.12.2017. u 23:38

E bre, što sam nekad znala lepo da se posvađam, pa mi sve nešto milo kad izbljujem ono što mi je na srcu i drugu stranu dovedem do sloma živaca! Mislim, lepo mi jedno dva-tri sata, ponekad me držalo i ceo dan to slatko pobedničko osećanje, pa ne mogu da zaspim od uzbuđenja. A onda, u gluvo doba kad po stoti put premotam sve što sam rekla i čula od druge strane i taman rešim da se prepustim blaženom snu, krene jedan bezobrazni crv da mi kopa po savesti i zbunjuje me upornim pitanjem: „I šta si time dobila?"

Stvarno šta? Saterala ga u ćošak ironičnim opaskama, udarila

 
2017-10-20 03:29:09
Društvo| Eksperimenti u blogovanju| Satira

Firma

selica_nena RSS / 20.10.2017. u 04:29

Radila ti ja u nekoj firmi, nema veze kojoj, da baš sve ne ofiram i nije bilo loše. Mislim, direktor bio dobar čovek, prilično opušten, mogao je ko god hoće da uđe u njegovu kancelariju, sit se natelefonira s rodbinom u zemlji i inostranstvu, a ako zatreba i da iskopira kuvar i tako te obimnije knjige. Svako je imao slobodu da radi šta god mu je volja i prema afinitetima koje je upravo otkrio. Probudiš se, recimo, sa jakim osećajem da si tog dana rođen za inženjera i nema veze što pojma nemaš o osnovama mašinstva, jer si završio ekonomsku, ti prosto osećaš da u tebi čuči

 
2016-11-22 10:39:05
Literatura| Porodica| Zdravlje| Život

Još uvek bez dobrog naslova

selica_nena RSS / 22.11.2016. u 11:39

Još sam ti se batrgala između tuge za gradom i brige kako da se uklopim u to selo, kad stiže Boletu poziv za vojsku. Mića se baš obradovao, kaže: „Taman da završimo ove radove oko kuće i da mu opremimo radionicu, pa kad odsluži da počne k’o čovek.“ Uhhhh, a meni ne pitaj kako je to palo. S jedne strane mi teško što mi dete ide od kuće, a s druge mi laknulo. Razmišljam da mu tačno treba da se malo presabere i vidi šta će i kako dalje. Ja sam se nekako i pomirila sa ovom situacijom, ali sam čvrsto zacrtala da ću njega podržati kako god da odluči, pa ako posle vojske

 
2016-11-16 22:11:58
Literatura| Ljubav| Život

Još uvek bez dobrog naslova

selica_nena RSS / 16.11.2016. u 23:11


Mića i momci sve stvari raspakovali, namestili kako su znali, da može kol'ko tol'ko da se živi, a ja ... Da nije bilo tableta za smirenje, sigurno bih završila u ludnici, a s njima sam ti bila k'o u nekom bunilu. Vučem se k'o prebijena, ne znam zašta sam pošla, ne razumem šta mi govore... Onda se zavučem u neku od onih neokrečenih soba i tako, gledam u zidove i ćutim. Mića psuje, Mirko ga smiruje, Bole hoće da se vrati u varoš, Mirko ga smiruje, ja plačem, Mirko me smiruje... Nikad nam to dete nije bilo tako privrženo, nego tad kad sam ja bila na ivici. Aj, mislim se, bar

 
2016-05-23 21:36:24
Ljubav| Porodica| Roditeljstvo| Život| Životni stil

Ah taj naslov!?

selica_nena RSS / 23.05.2016. u 22:36

Nego, gde ono stadoh? A da, kupac. Nije se javio jedno mesec dana. Šta da ti kažem, kako koji dan prođe, meni se malo okruni ona stena što mi pritisla dušu. Ma bre, ujutro kad oči otvorim, prvo se pomolim bogu da mi ga ne dovodi na prag. Poslednja misao pred san mi bila zahvalnost što sam još u svojoj kući. I taman kad sam se ubedila da je opasnost prošla, eto ti njega.  Doveo i ženu da gleda kuću. Kakva je bila? Šta da ti kažem, jedna nafrakana gospođa, a još joj praziluk... Nije mi se svidela, ali nije ni imala šansi da mi se svidi kad se nameračila da mi otme kuću. Dobro,

 

Ej, s mukom smo tu kuću pravili. Znaš kad radiš nešto što ti se ne mili, pa sve ide naopako. Mića pogodio gradnju s nekim majstorima Crnotravcima, kaže nema boljih, al’ stalno nezadovoljan. Ma znaš kako to ispadne kad nisi tu da nadgledaš, a on pedanterija, ne može da podnese fušeraj. Jednom ih nater’o da ruše pregradni zid, kaže iskrivili ga. I neka je, samo mene znoj obliva kad pomislim kol’ko je para stucano u ništa.Tim majstorima nisam  kuvala, a k’o da jesam, tol’ko mi bilo teško. Išli deca i ja da pomažemo i da uštedimo neku dnevnicu što bi plaćali fizikalcima i šta da ti kažem? Naradimo se k’o sezonci, iskilavismo se od posla, a on i dalje nezadovoljan. Opet se uvalismo u kredite, rasprodasmo ono njiva što je ostalo posle svekrve, ali ta kuća k’o rupa bez dna. Završetak ni na vidiku, a mi više nemamo šta da prodamo, nemamo gde ni da se zadužimo. Stadoše radovi, a moj Mića sačuvaj bože. Ne spava, ne jede, samo puši i uzdiše. Vidi i on da se zeznuo, ali ne zna kako da se uzvuče.

 

I tako prolaze godine, al’ njega ne popušta, samo mu se ona tuga preobratila u neki baksuzluk. Iznervira se za svaku glupost, treska se po kući, psuje, ništa mu ne valja -  ni ja, ni deca, ni varoš. Ne znam šta nisam probala da ga nekako vratim u ono stanje od pre, ništa nije pomoglo. Moli, kumi, preklinji, plači, svađaj se – ništa. Kaže, kome se ne sviđam ovakav, može da ide. Gde, bre, da idem? Nisam otišla kad si me prevario, kako sad da odem? I gde? I gde deca da odu?

A što mi je njih dvojicu bilo žao, i sad me duša boli kad se setim kako su ga se plašili! Ako

 
2016-04-26 21:28:47
Ljubav| Porodica| Život

Bez dobrog naslova (3.deo)

selica_nena RSS / 26.04.2016. u 22:28

I počnemo mi da pravimo prvu kuću. Mića stalno s majstorima il’ na putu il’ na poslu, dođe umoran i strovali se u krevet. Viđamo se u prolazu, ne stižemo ni da se posvađamo ljudski. U selo retko idemo zajedno, on svaki trenutak grabi da nešto uradi, a ja kad dođem k’o prst u oko svekrvi da sam gurnula. Mnogo joj teško pala ta naša kuća. Znaš kako, Mića bio jedinac, gledala u njega k’o u ikonu i sve se nadala da će joj se vratiti u selo. Nije joj bilo svejedno kad je odlučio da ode u varoš i stalno mu prigovarala što je zapustio imanje, a na mene posebno bila kivna.

 
2016-04-05 13:20:22
Ljubav| Porodica| Život

Bez dobrog naslova (2. deo)

selica_nena RSS / 05.04.2016. u 14:20

Ne pitaj kako mi je bilo kad sam mu se vratila. Ćuti on, ćutim ja, ujutro zajedno na posao, popodne zajedno s posla, a u kući dva stranca. Pojede šta mu stavim na sto, uzme novine i zadrema na kauču, a ja ne znam kud ću od muke. Uveče ja odem u spavaću sobu, a on ostane na onom kauču, pa ga čujem kako se prevrće i uzdiše. Niti gde idemo, niti nam ko dolazi. Samo kad odemo u selo progovorimo po koju pred decom i tako potraja sigurno dva meseca.

Jedan dan svratim do prodavnice, a tamo ona njegova, nešto se rastorokala sa trgovkinjom. Nismo se srele od one noći i to mi bilo

 
2016-03-31 21:18:55
Ljubav| Roditeljstvo| Život

Bez dobrog naslova

selica_nena RSS / 31.03.2016. u 22:18

Mršava starica, upalih obraza ispresecanih dubokim brazdama, povuče dim jeftine cigarete, zakašlja se i dlanom obrisa oči. „I ovo sam trebala odavno da ostavim, nego... A sad baš neću, ima da palim jednu na drugu dok ne crknem! Ionako... Džaba bacam pare na doktore, neće oni da mi pomognu. Za ovo što mene boli, nema leka." Odmahnu glavom i sasvim tiho promrmlja: „Niko tu više ne može da pomogne."
Povuče još jedan dim, pa gadljivo smrvi cigaretu u prepunoj pepeljari i odmah zapali drugu, odlučna da izgovori to što je pritiska.


„Dva sam sina rodila i dve

 

selica_nena

selica_nena
Datum rоđenja:  02.11.1962 Pol:  Ženski Član od:  25.04.2009 VIP izbora:  102 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana