Zamislite da sve što radite, sve gde idete, sve što imate, sve što pišete u porukama, mejlovima, na blogovima, sve što kupujete online i offline, sve što trenirate, kada trenirate, sve što jedete, što razgovarate sa decom, kako provodite slobodno vreme, koje račune plaćate, kada ih plaćate, u kom dobu dana se svaka od pomenutih aktivnosti odigrava, pa čak i šta ljudi koji su povezani sa vama rade, pišu i imaju, može da se prevede u jedan digitalan broj koji predstavlja vašu meru. Zamislite svet u kom će svaka vaša aktivnost biti nadgledana i ocenjivana. I zamislite da budete predstavljeni preko broja koji se naziva Citizen Score. Taj broj će određivati vašu sudbinu.
Čitajući članke o šahu naleteo sam na ovu sliku.
Talj i Fišer igraju šah u bolnici.
Svako od nas ima nešto što ga pokreće ili inhibira. Neko je posebno osetljiv na nepravdu prema deci, neko se pokrene zbog prava žena, prava nacionalnih ili seksualnih manjina, neko je spreman da izađe na ulicu ili na glasanje zbog nepoštovanja nacionalne istorije, neko zbog mogućeg učešća u ratu, neko zbog neučešća, neko je osetljiv na pravo da nosi oružje, drugom to pravo posebno smeta, nekome posebno smetaju razlojavanja drušva po ekonomskom statusu, dugima to raslojavanje posebno godi i tako dalje, i tako dalje. Kao što te „vrele zone" u rasuđivanju mogu da pokrenu osobu da izadje na izbore, da izabere odeđenu opciju ili da izađe na ulicu, nedostatak tih opcija može inhibirati tu osobu koja zatim odlučuje da je najbolje ostati kod kuće.
Zamislite svet u kom su vesti tako koncipirane da u vama bude emocije koje bas pokreću ili uspavljuju. Zamislite svet u kom se pojedinačno osobama serviraju vesti takve da na izbore izađu samo oni koji „trebaju". Takav svet je ante portas.
Autor: Omega
Omega je banovan pa me je zamolio da objavim blog u njegovo ime. Biće sprečen da komentariše, ali to vas ne treba da sprečava.
Не знам да ли знате тај осећај, кад уместо да живите пуним средовечним плућима, чекате да се тај дан некако сврши да се што пре дотетурате до следеће мизерне половине плате и да се напокон деси неки преокрет...?
Danas sam naleteo na odličnu kratku SF priču Terry Bisson-a koju želim da podelim sa vama. Priča je iz 1990. i dobila je Nebula nagradu za kratku priču. Prevod je sa neta (astronomija.org.rs). Link ka originalnoj priči.
NAPRAVLJENI OD MESA
-Oni su od mesa.
-Mesa?
-Meso. Od mesa su.
-Meso?
Ovaj kratki blogić (da, tako ga ovde zovemo iako je samo post) je više povod za razgovor nego moj sociološki traktat koji se svakako ne bih usudio da napišem. Ponukao me je apostata neki dan kada je napisao kako su sva piva kod nas jednaka.
Ne samo da su sva piva jednaka kod nas nego mi se čini kako entropija globalizacija melje sve vrhove i ravna dolje i da ćemo uskoro imati potpuno ujednačen mali skup proizvoda. Evo me u Ekvadoru, u poslednjih 12 meseci bio sam u Americi, par država Južne Amerike, dve države Azije, Africi, naravno po Evropi. I, čoveče, sve je jednako.
Često me prijatelji i poznanici koji imaju stariju decu pitaju da li da ih usmeravaju ka IT profesijama, koliko je to teško, koliko je perspektivno i što je najvašnije koliko će još biti perspektivno.
Bil Gejts poklanja 100.000 pilića porodicama kojima je to potrebno. Da bi ste učestvovali u ovoj veoma kul humanitarnoj akciji posetite http://b-gat.es/1RXfXOx, registrujte se, pročitajte kratak i zanimljiv tekst, pogledajte kratak video i uradite kviz.
Da li zasita 100.000 pilića mogu promeniti svet na bolje?