Bio sam nedavno u jednom malom gradu u srcu Srbije. Otišao sam na par dana jer mi je bio potreban odmor. Odmor ne toliko od rada, koliko od atmosfere koju osećam ne znam ni sam već koliko dugo u gradu u kome sam rođen i živim ceo svoj dosadašnji život. Odmor od Beograda.
Nisam verovao da ću ikada osetiti takav odnos prema Beogradu. Sve svoje vrednosti uspeo sam da izgradim živeći u njemu i nikada nisam dovodio u pitanje činjenicu da živim u gradu koji ima toliko toga kvalitetnog da pruži, samo ako se prepustiš njegovom duhu i ljudima koji te u njemu okružuju.
Neki ljudi misle da je dovoljno to što su imali (nezasluženu) sreću da se rode u Beogradu, pa tu činjenicu koriste kao argument za svaki oblik svog (seljačkog) ’beogradskog’ nadmenog ponašanja. Naravno, uz taj stav neminovno ide i prezir prema svima onima koji su došli u Beograd kao ’provincijalci’ ma koliko kvalitetni i beogradski naštimovani ti ljudi bili.
Obično ti rođeni Beograđani imaju i poneko nasledstvo u vidu stanova, vikendica i sl, ostavljenih od baba i deda, što im omogućava da pametuju kako pare nisu bitne i kako ne mogu da shvate
Nekada i tema bloga postane deplasirana...zato je ovaj blog izbrisan...
Svaki iole kvalitetan odnos zasniva se pre svega na poverenju. Ukoliko ne možemo nekome da verujemo, kako možemo bilo kakvu dalju kvalitetnu nadgradnju da stvorimo koja će imati smisla i koja će funkcionisati .
Šta raditi u situaciji ako ste nekome beskompromisno verovali i na tome zasnivali svaki svoj postupak i emociju i na kraju doživite laž, obmanu, manipulaciju koja vas potpuno zbuni. Kako to shvatiti.
Mučio me je odgovor na to dugo vremena. Pokušavao sam da shvatim šta čoveka nagoni da se promeni i da postane sposoban za