Iznenadilo me je kada sam video da se glavni gradski arhitekta oglasio na blogu B92, a na temu raseljavanja Roma u Ovču. Očekivao sam argumente, a ne paušalne ocene i populizam, ali ga nažalost nije bilo pa sad hoču da pokažem da ja nisam rasista ali da imam par pitanja na koje bi želeo odgovor. Prvo nije mi jasno kako su sada oni koji postavljaju pitanje oko naseljavanja Roma u Ovču postali rasisti, a šta su onda građani Novog Beograda, Zemuna i drugih mesta koji su izlazili na ulice kako bi sprečili naseljavanje Roma?
U tim trenucima, gradske vlasti su preko toga prešle
Ove nedelje mnogo sam razmišljao o svom životu i došao do zaključka da sam ga – promašio. Svaki dan posle istorijskog 5. oktobra 2000. uveravao me, bolje reći ubedjivao me je da mi je život promašen. Dugačka je lista razloga za promašeni život, pa da podjem redom: Nikada u svom životu nisam bio glavni momak u svojoj ulici ili kraju, niti je u štampi ili preko televizije uz moje ime i prezime osvanulo i ono čuveno »žestoki momak«. Nikada u životu nisam bio nikakav biznismen, a kamoli »kontroverzni biznismen«. Umesto sticanjem novca, bavio sam se sticanjem znanja.
Slično pitanje postavio je i Fukojama (odnosno Hegel i Kožev) ili Meklaun (samo se radilo o kraju istorije, odnosno geografije). Detronizavanje dinara, koje je skoro izvesno, biće lep dan za Srbiju, jer nećemo izgubiti svoju valutu: naša moneta postaće evro, koja će možda i potisnuti dolar, kao globalna valuta. Čak i za one sa jakim nacionalnim sentimentom to će biti veliki dan, pošto će svi evropski Srbi koristiti isti novac.
Kada uđemo u Evropsku monetarnu uniju učestvovaćemo u kreiranju monetarne, i kursne politike kroz Evropski monetarni sistem (gde će biti NBS) i preko
Srk ...
Sedim u bazenu...srkućem kaficu ...pušim tompus ...batler ’’ muvozezalicom ’’ rasteruje insekte ...a ja listam novine i tako saznajem sledeće vesti ...
Srk ...
Serija rekordne gledanosti ’’ Moj rodjak sa sela ’’ našla je svoje mesto i u drugom Dnevniku RTS – a...Prilikom nedavne posete Crnoj
Piše: Nikola Knežević (a.k.a. metanoia)
Bio je to hladan decembarski dan, sada već davne 1970. godine. Formalni tok ceremonije ispred memorijala posvećenom žrtvama koje su pale tokom ustanka u Varšavskom getu 1943. godine prekinut je jednim gestom koji će ostati zapamćen do današnjih dana. Nemački kancelar Willy Brandt bio je u zvaničnoj poseti Narodnoj republici Poljskoj i u skladu sa protokolom obišao je memorijalni spomenik žrtvama nacističkog terora na mestu gde je nekada bio zloglasni Varšavski geto. Baš u momentu kada je postavljao venac, nemački kancelar učinio je nešto kranje neočekivano. Nakon što je ispred spomenika spustio venac, na zaprepaštenje velikog broja novinara, on je klekao pred isti i u tom položaju, ne ispuštajući zvuka, ostao nepomičan još jedno kratko vreme.
Autor: Rodoljub Šabić
Već dugo vremena svako jutro, sasvim rano, izlazim u šetnju. Uglavnom obalom Save i Dunava, Kalemegdanom, pa i kroz sam Grad - Dorćol, centar, nekad i do Vračara. U poslednje vreme stekao sam i naviku da tokom šetnje fotografišem različite beogradske motive, i da ih „objavljujem“ na Tviteru. Po pravilu slikam lepe stvari one koje meni ili ljudima sa kojima ih „delim“ mogu da poprave raspoloženje. Prekjuče sam, međutim, slikao jednu sasvim drugačiju, ružnu i deprimirajuću, pored koje nažalost već duže vremena prolazim. Iz razloga koje pretpostavljam ne treba objašnjavati, podigao sam je na Tviter uz komentar: „Ulaz u zgradu u kojoj je živeo (piše na spomen ploči) naš jedini nobelovac Ivo AndrićL“
Danas je sharanjen Joshko nash prijatelj.
Dundavi, meki i topli veliki meda koji se smeshka.Uvek i stalno. Sve vidi i nichim ne pokaze kada je prepoznao neki feler, samo u ochima brizno sakriveni trag promakne u sekundi. Ochi dechaka na licu odraslog choveka, koje se shire da bi razumele i iskre u svakoj shali.
A Joshko se shali sa svime i naprosto tako komunicira.Sve hoce da prevede na tu lakshu stranu, gde je sve u redu i tako se oseca komotno i teche. I ne zali se nikada, ta opcija je za njega nelagodna i ne ume da je koristi, pa ju je odlozio. I onda kada mu bash nije i kada
Srk...
- Ženo, slušaj ovo. – govorim ženi, (koja u kuhinji sprema pitu-zeljanicu, čula negde da bi to moglo biti potencijalno dobro jelo za čoveka u mojim godinama) i čitam joj tekst iz Blica – Volfgang Cober (55), farmer iz Naumburga u Nemačkoj, koji se oženio ženom koju je upoznao preko interneta,traži
Srk ...
Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti ...
Srk ...
Unuk za babu ...baba za dedu ...deda za Vladinu pomoć penzionerima ...povuci – potegni ...isčupaše 5 ooo dinara pomoći ...
Srk ...
Rasprava u skupštini povodom proteklih nemilih dogadjaja kretala se u granicama normale
- Taj ludi car! Uspeo je jedini u istoriji da postigne savez sa Džilovima, a predhodnim vladarima je jedva uspevalo da održe primirje sa njima. Od jednog degeneričnog mutanta napravio je ratnog heroja koga je ona banda kokošaka u medijima proglasila za najomiljeniju osobu današnjice. Sada će „to", kako čujem, Leliks sveštenici primiti u svoje redove! I onaj prokleti Drun je jednako lud koliko i car! - penio je novi glasnogovornik Zlatne zore u njihovom, sada sakrivenom, glavnom svetilištu.
"The way to achieve inner peace is to finish all the things you have started and have never finished."
Neki struchnjaci (iliti kvazi struchnjaci) savetuju da ako zhelimo da postignemo unutrashnji mir treba da zavrshimo sve stvari koje smo zapocheli nekada a nikad ih nismo zavrshili. Nekako mi je bilo teshko da verujem da je ovo nachin da dodjem do unutrashnjeg mira, a prilichno sam sigurna da to i nije jedini nachin. Ali reshih da poslusham savet. Tako ja krenula kucom i trazhim shta sam sve zapochela a nisam zavrshila. Nemate pojma kolko sam stvari nashla. Nije ni chudo shto se
Ovo je na zalost, profil nasheg drushtva, gde ni javnost ni mediji nisu zainteresovani za istinu i pravdu, a ni drugachiju buducnost. Jer kako bi inache svi ti ljudi koji su kreirali i insistirali da gangrena opstene i shiri se, mogli da budu na kljuchnim funkcijama umesto pred istraznim sudijom!?
Kako je moguce da posle svega razultati na izborima pokazu da se gradjani Srbije slazu da bolest ostane!?
Kako su svi oni koji su lazima i klevetama organizovano potpirivali infekciju, ostali netaknuti!?
Kako su svi koji su krivi za monsruoznu konstrukciju nesmetano otishli