Nova glava, novi doživljaji...
NEREŠENE BRIGE
Sve medijske kuće u trećem carstvu objavile su udarnu vest:: Rat u svemiru dobijen!
Razdragano stanovništvo pohrlilo je na ulice i u sale za okupljanje, kako u prestonici tako i u udaljenim kolonijama. Klicanje vladaru čulo se iz milijardi grla, na svim prostorima na kojima su boravili elfi.
Stratfor Russia: Kosovo and the Asymmetry of Perceptions
December 18, 2007 23 03 GMT
By George Friedman
Kosovo appears to be an archaic topic. The Yugoslavian question was a 1990s issue, while the Kosovo issue has appeared to be one of those conflicts that never quite goes away but isn't regarded very seriously by the international community. You hear about it but you don't care about it. However, Kosovo is getting very serious again.
The United States and Europe appear committed to making Kosovo, now a province
Posao bi uvek završavao pre svih. Nije imao zašto žuriti kući. Vozio bi se polupraznim autobusom 651 daleko od centra. Na aerodrom bi ulazio kroz mala vrata požarnog stepeništa. Čini se da je to bio jedini ulaz sa kvakom i to je bio razlog što bi ga koristio. Voleo je da oseti dodir na dlanu pa makar to bio hladni metal. Drugi razlog je bila udaljenost od DOLAZAKA, tamo nikada nije išao. Peo bi se stepenicama držeći se za gelender, samohodne je izbegavao. Na ODLASCIMA bi uvek birao one najdalje, interkontinentalne letove. Uvek bi učtivo pitao za mesto između dva upadljivo različita putnika, bakice koja se vraća iz posete unucima i poslovnog čoveka koji ide da pregovara o velikom poslu. Seo bi između njih i potpuno bi se prepustio.
suze mi krenuse ...
ako nekoga barem malo interesuje gde je otisla kreativnost u interpretaciji barem sto se muzickog sveta tice, neka pogleda ovog momka. Necete zazaliti.
ne smem ni da pomislim kako ovo zvuci kada se "odvrne" ... ali ne na sluskama =)
Saopštenje za javnost povodom šest godina od ubistva gardista Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića u vojnom objektu Karaš
Kako dodje avgust tako ja pocnem da razmisljam o pocetku skolske godine, iako vec 6 godina nisam videla skolsku klupu tj od diplomiranja. Medjutim, sa nestrpljenjem pocnwem ocekivati price o prvacicima i sve sto ide uz to. Jako mi je zao kada vidim koliko je sada skolski program natrpan kojekakvim glupostima, izlozeno na tako robustan nacin i deci neshvatljivo, mada ni onda kada smo mi isli u skolu nije bilo bog zna kako lepo napisano.
Ono sto meni jos vise nedostaje tada je Skolski TV program. Secam se koliko smo mi mogli nauciti samo gledajuci televiziju. Od casova engleskog i nemackog,
Odem da obnovim licnu kartu (l.k.) kad pre prodje deset godina?Izvadim sve papire koji dokazuju da sam rodjena i da imam drzavu (?) koja me priznaje za svoju. Tu se malo naljutim sto ti papiri (krstenica i drzavljanstvo) vaze samo 6 meseci kao da moze ime oca, majke, mesta rodjenja i drzave da nestane za 6 meseci? Ali iz onoga sto sledi shvatila sam da moze, i da je nasa administracija dalekovido predvidela te mogucnosti pa nam zato daje samo 6 meseci garancije (kao za frizider ili tv) a kad garancija istekne...
Odem sutradan da preuzmem novu l.k.pre mene u redu neka zena,
-Džejn, da li bi na našem putovanju po Evropi prvo želelela da vidimo Sikstinsku kapelu ili Luvr? Pitao sam je odmah po povratku sa Nijagarinih vodopada. Moje pitanje je imalo svoju dugu predistoriju. Džejn, mlada studenkinja umetnosti, maštala je da u nekom potkrovlju Monmartra slika i živi. Zaljubljena Džejn je želela da zajedno odemo u Veneciju. Sredovečna Džejn je želela sve to zajedno plus ulicu Sv. Onorea u Parizu sa svim svojim raskošnim izlozima. Otići u Italiju i Pariz bio je san većine studenata naše generacije. Odlazili su samo bogati. Godine su prilazile, a ja sam Džejn svake godine uveravao kako će se njen san ostvariti sledećeg leta. Videti Sikstinsku kapelu i Luvr za Džejn je bilo i pitanje profesionalnog dostojanstva, jer Džejn godinama uspešno vodi malu prodajnu galeriju na Brodveju.
Nasim ljubiteljima tenisa Hjuston je mozda interesantan jer je tu Slobodan Zivojinovic osvojio svoju jedinu titulu. Americki ljubitelji medjutim na ovaj Teksaski grad I na '2012 Mens Clay Championship' turnir koji se ovde u Hjustonu juce zavrsio mozda gledaju malo drugacije jer se ovde istorijski pojavljuju svi najjaci americki teniseri, u pripremi za deo sezone koji se igra na sljaci.
Jedna od malih tradicija na ovom turniru je da pobednik -- a ponekad i ceo njegov tim -- skace u bazen posle pobede. Posto se turnir odigrava u privatnom klubu koji veliki deo poseda drzi zatvorenim za javnost cak i u toku ove teniserske nedelje, probijanje kapije i odlazak na bazen daje dodatno nesvakidasnje uzbudjenje.
Draga moja,
Čitav dan sam tumarao po gradu. Zgrade postrojene kao vojska posmatrale su me strogih lica. Svaki čas zastajao sam i zagledao da li mi je sa odelom i cipelama sve u redu. Ne znam odakle ta nesigurnost kada slutim da me neko gleda. Ponekad više obraćam pažnju na tuđa očekivanja nego na svoje želje, a to je baš mučno i uvek me sneveseli. Zato sam rešio da ja posmatram druge i krenuo u pohode bečkim muzejima.
Naravno, bila si uz mene.
Odavno je prestalo da bude smešno!
volim ovaj lavirint
u kojem smo
haotičan je primereno,
zabavan tu i tamo
neizvestan, kao i svaki.
al naš, udoban.